Polazak u školu, kao i snalaženje u njoj predstavlja veliki životni izazov za dijete i roditelja. Sami roditelji se nerijetko susreću s dilemama da li je njihovo dijete zaista spremno za školu, koje sposobnosti i vještine bi trebalo posjedovati te kako mu pomoći da ih usvoji. Istina je da priprema za školu počinje od djetetove najranije, vrtićke dobi djece. Općenito za razvoj djeteta, pa tako i za njegovu prilagodbu na školu, važno je stvarati motivirajuće okruženje koje potiče dječju radoznalost, aktivnost, stjecanje novih iskustava, igru i stvaranje. U takvom okruženju dijete će lakše steći osobine, sposobnosti i vještine potrebne za uspjeh u školi. Što je priprema kvalitetnija, okruženje poticajnije to je lakši sam polazak i prilagodba na školu. Uspješnost u školi uvelike ovisi o onome što je prethodilo u djetetovom životu.
Što pomaže i što možemo raditi kod kuće?
- igrati se zajedno s djetetom (društvene igre kao npr. memori, domino, čovječe ne ljuti se potiču razvoj pamćenja, pažnje, usvajanje pojma broja, poštivanja pravila, tolerancije na neuspjeh…)
- zajednički obavljati kućanske poslove, povjeriti djetetu zadatke za koje je sposobno i uz koje se osjeća vrijedno
- često čitati djetetu zanimljive priče, učiti brojalice i pjesmice, odgonetavati zagonetke
- razgovarati s djetetom, poticati i zadovoljavati njegovu znatiželju
- podržavati ga kada naiđe na problem: uvažavati njegova rješenja, pomoći u izboru i odvagivanju mogućih posljedica
- stvarati okruženje u kojem će dijete imati mnogo pisanog i likovnog materijala: knjige, slikovnice, časopise, bojice, olovke, flomastere, glinamol, kolaž…
Kako bi moglo udovoljiti svim novim zahtjevima škole, dijete treba biti psihofizički zrelo za polazak u školu.
Priprema za školu obuhvaća:
- vježbe koncentracije
- poticanje razvoja koncentracije i pažnje -npr. Kroz igranje društvenih igara
- razvijanje sposobnosti opažanja i proučavanja; npr. Prometnih znakova, uočavanje promjena u prirodi…
- jačanje pozitivne slike o sebi-samopouzdanja.
- stvaranje radnih navika
- vježbe za predčitalačke vještine
- aktivnosti za razvoj psihomotornih vještina-igre loptom, skakanje, penjanje, trčanje, vožnja bicikla, samostalno zakopčavanje i otkopčavanje obuće, odjeće…
- vježbe grafomotorike: pravilno držanje olovke uz primjeren pritisak, povlačenje linija od crte do crte
- poticanje predmatematičkih vještina: mehaničko brojanje do 20, poznavanje boja, pravilno izgovaranje glasova, poznavanje pojma skupa (klasifikacija po boji, obliku, veličini, svojstvu…)
- poticanje emocionalne i socijalne kompetencije (kontroliranje emocija, razlikovanje prihvatljivog od neprihvatljivog ponašanja, sposobnost nošenja s frustracijama, sklapanje prijateljstva)
Što je korisno naučiti dijete prije škole?
• Osamostaliti dijete u brizi za sebe (oblačenje i obuvanje, kulturno-higijenske navike pri jelu, odlazak na WC, pranje i brisanje ruku, kulturne navike ophođenja…)
• Naučiti neke važne stvari (svoje ime i prezime i imena članova obitelji, adresu, siguran put od kuće do škole, pravila u pometu, gledati na sat…)
• Steći radne navike – obaviti ono što ste se dogovorili. Dajte mu zaduženja i nastojte da dovrši započeti zadatak.
Predčitačke vještine
Treba li moje dijete čitati i pisati prije polaska u školu? Pitanje je koje muči velik broj roditelja, a na koje dobivaju različite odgovore od susjeda, rodbine, prijatelja… Sve to djeluje zbunjujuće. Odgovor je da dijete prije polaska u školu ne treba znati čitati i pisati, ali predčitačke vještine trebaju biti razvijene. Čitanje se uči ubrzo po polasku u školu, ali dijete koje nema razvijene predčitačke vještine imat će problem i može se dogoditi da zaostaje za drugima. Svi roditelji priželjkuju dobar start u školi za svoje dijete i on je iznimno važan, stoga mu je potrebno pomoći kako bi razvilo određene vještine.
Postoji niz aktivnosti koje možete raditi s djecom kod kuće kako bi se razvile predčitačke vještine. Bitno je da aktivnosti budu spontane i bez prisile te zabavne djetetu. Kroz igru se najviše uči. Osluškujte svoje dijete i pratite njegovo zanimanje za aktivnosti koje mu osmišljavate i nudite. Na takav će način ono razvijati pažnju, proširiti postojeće znanje i pobuditi interes za učenjem i istraživanjem.
Predčitačke vještine obuhvaćaju:
- spajanje glasova u riječ i rastavljanje poznatih riječi na glasove- započnite sa poznatim i kraćim riječima
- prepoznavanje i imenovanje prvog i zadnjeg slova u riječi
- slaganje i prepoznavanje rime
- spoznaju o povezanosti glasa i slova
- prepoznavanje riječi na temelju slogova
- nabrajanje riječi koje započinju određenim slovom (igra „Na slovo na slovo“)
Predmatematičke vještine
Predmatematičke vještine puno su više od brojeva, zbrajanja i oduzimanja. To su jednostavne aktivnosti za koje možemo iskoristiti sve oko sebe, a pomažu potaknuti pozitivnu atmosferu unutar obiteljskog doma.
Aktivnosti koje uključuju razvrstavanje-Razvrstavati možete po više kriterija, npr. po boji, materijalu, svrsi predmeta. Možete razvrstavati kocke po boji, pribor za jelo po svrsi i materijalu, povrće po bojama, obuću i odjeću po sezonama… Za poticanje razvoja koncentracije i uočavanje redoslijeda koristite nizanje. Npr. postavite na stolić žlicu i vilicu. Zadatak je uočiti što ide poslije žlice. Možete nizati bombone, autiće, geometrijske likove, kockice različitih boja… Isto tako, slaganje igračaka u djetetovoj sobi po veličini – od najmanje do najveće. Na taj, vrlo jednostavan način, učimo serijaciju.
Jedan od zadataka prilikom provjere spremnosti za školu je preslikavanje oblika. Možete prerezati sliku na pola i djetetu dati polovicu, a ono neka nacrta drugi dio slike. Možete mu i vi nacrtati polovicu lika, od jednostavnijih oblika kocke i trokuta ka složenijima poput bubamare ili leptira. Možete isto tako, iz novina izrezati sličice i složiti priču. To je još jedan od zadataka koje će dijete imati na testiranju.
Zanimljive je igre mogu se kreirati kroz uspoređivanje količine, dužine i veličine. Primjerice, iskoristite šetnju, igru u dvorištu i tražite štapiće iste veličine. Na kuhinjskoj vazi djeca mogu uspoređivati težine različitih predmeta-kuhajte i pecite sa svojim djetetom, neka važe zdjelice šećera, brašna i uspoređuje što je teže.
Prostorni odnosi na papiru i u realnom prostoru iznimno su važni. Igre su također jednostavne: stavi ruke ispred sebe, stavi ih na glavu…neka dijete uzme najdražu igračku i stavi ju ispod stolice, na stol, desno od stola, lijevo od stolice…
Djeca imenuju i crtaju geometrijske likove već od jaslica, a do predškolske dobi znaju ih crtati i imenovati, konstruirati od plastelina, štapića, kartona. Iskoristite stare kutije, ambalažu od namirnica, dajte djetetu da izrezuje oblike.
Kroz razgovor potičite djecu na prepričavanje, izradu planera aktivnosti, posjeta. Na taj način usvajaju vremenske odnose-jučer, danas, sutra. Možete zajedno izraditi kalendar, brojeći dane do izleta, rođendana…Označite godišnja doba simbolima sanjkanja, klizanja, vožnje biciklom, plivanja… Korištenjem sata može se objasniti tijek dana, vrijeme određeno za ručak, izlazak van, odmor, pospremanje…
Za poticanje suradnje i igre u paru, poštivanje pravila, vizualno grupiranje predmeta koriste nam društvene igre poput „Čovječe, ne ljuti se“ ili „Domino“. Društvene igre, osim usvajanja matematičkih vještina, potiču djecu i na suradnju i upravljanje emocijama. Iskoristite obiteljska druženja za društvene igre. Poticanje na usvajanje broja i na brojanje možemo kroz igre brojanja predmeta po kući i povezivanje simbolom broja, igre s čepovima, kuglicama, bombonima, autićima…
Ukoliko djeci napravimo upute izradu palačinki, ili u dvorištu organiziramo potragu za blagom, potičemo djecu da slijede upute po koracima.
Socioemocionalne vještine
Za polazak u školu izuzetno je važna djetetova socioemocionalna spremnost. Emocionalna stabilnost nam je potrebna za cijeli život, pa se na tome radi od najranijih dana.
Emocije predškolskog djeteta su jednostavne, spontane, česte su i kratkotrajne te snažne i nestabilne. Odmah ih izražavaju. Dijete se još ne zna suzdržati i pokazuje svoje emocije otvoreno. Upravo zbog toga je iznimno bitno da djeca za školu sazriju i nauče se nositi sa svojim emocijama.
Emocionalni razvoj je uvelike određen temperamentom djeteta, koji se nasljeđuje, ali na njega utječu i okolinski faktori-što znači odgoj. Okolina pomaže djetetu da zadovolji specifične razvojne potrebe i kontrolira emocije. Tijekom odrastanja dijete uz pomoć odraslih uči kako se nositi s emocijama, kako ih prepoznati, imenovati, povezati emociju sa situacijom, opisati sam emocionalni doživljaj, razumjeti vlastite i emocije drugih. Sve navedeno ima zajednički naziv i to je emocionalna pismenost. Uz nju je bitno razviti i emocionalnu regulaciju, što podrazumijeva usvojiti načine samoumirivanja i samotješenja, znati skrenuti pozornost i tražiti pomoć, naučiti se ophoditi s drugima prilikom emocionalno stresne situacije.
Dijete stječe svijest i znanja o emocijama sazrijevanjem živčanog sustava, ali i našim odgovaranjem na njegove emocionalne potrebe, nagrađivanjem i kažnjavanjem emocionalnih stanja te oponašanjem odraslih.
Dijete trebamo naučiti kako izražavati emocije na socijalno prihvatljiv način, a ne ih potiskivati.
Emocionalna zrelost za polazak u školu podrazumijeva da dijete:
- podnosi uspjeh i neuspjeh- uspjehom se ponosi, a neuspjeh, iako iskazuje nezadovoljstvo, može podnijeti
- može pričekati i strpjeti se da zadovolji svoje potrebe, izražava i uvažava svoje i tuđe potrebe
- ima razvijenu samokontrolu u ponašanju, može se suzdržati od naglih i pretjeranih emocionalnih ispada
- ima reakcije koje su primjerene situaciji
- ima samokontrolu te može vidjeti negativan učinak nekontroliranog emocionalnog reagiranja
- ima dobru sliku o sebi, vjeruje da puno toga može obaviti samostalno, samopouzdano je
Obilježja socijalne zrelosti (odnosi s drugima) u ponašanju djeteta predškolske dobi su:
- usvojene navike socijalno prihvatljivog i pristojnog ponašanja
- poštivanje pravila ponašanja u igri – igru planira u dogovoru s drugima
- suradnja s drugima, dogovorno i kompromisno rješavanje sukoba, forsiranje vlastitih rješenja, ali i prihvaćanje tuđih
- upornost u završavanje započetog – nuđenje suradnje i pomoći drugima (empatija)
- prisutnost natjecateljskog duha
Djeca na temelju pohvala i komentara okoline i usporedbe s drugom djecom vrednuju svoje osobine, stvaraju mišljenje o vlastitoj vrijednosti i povezuju osjećaje s onim što misle o sebi.
Klikom na sljedeću poveznicu otvara se članak Kako poticati razvoj samopoštovanja i samopouzdanja?
https://djecjivrticdjakovo.hr/kako-poticati-razvoj-samopostovanja-i-samopouzdanja/
Razvoj grube i fine motorike kod djece predškolske dobi
Gruba motorika povezana je s razvojem mozga i ovisi o snazi mišića. Pojam grube motorike podrazumijevam kretanje cijelog tijela kod djece. Ono što je potrebno osvijestiti je da svakodnevna njega, hranjenje, maženje i igra predstavljaju prirodan način poticanja motoričkog razvoja djeteta. Gruba motorika važan je dio djetetova razvoja jer je preduvjet za razvoj fine motorike. Dijete koje je bilo dovoljno aktivno, trčalo, skakalo…, lakše će naučiti pravilno držati olovku, vezati vezice na cipelama i pisati. U školi će se bolje koncentrirati i imati više samopouzdanja. Roditelji trebaju djeci omogućiti dovoljno prilike, vremena i mjesta za kretanje. Istraživanja su pokazala kako je razvoj motorike i govora usko povezan. Dakle, aktivnije dijete, koje više hoda, trči, skače, penje se i provlači, zahvaljujući gruboj motorici ima bogatiju spoznaju o svijetu i kasnije mu je lakše izraziti svoje iskustvo riječima.
Fina motorika je važan preduvjet za razvoj ostalih vještina kod djece, poput držanja olovke, pisanja, ovladavanja pojedinim sportovima. Fina motorika je niz koordiniranih pokreta kostiju, zglobova i mišića šake, posebno prstiju, radi izvođenja malih, preciznih pokreta. Usko je vezana uz koordinaciju oko-ruka-mogućnosti da ruka i prsti pravilno izvrše zadatak koji smo vidjeli okom.
Djeca kroz igru najbolje razvijaju kontrolu nad motoričkim vještinama ruku i prstiju. Za usvajanje složene vještine kao što je pisanje, potrebne su određene sposobnosti: fina motorika šake, vizualna percepcija, koordinacija oko-ruka.
Grafomotorika se može vježbati, zato je potrebno ponuditi djetetu aktivnosti koje u tome pomažu. Ako se malo osvrnete oko sebe, primijetit ćete mnoštvo mogućnosti za niz aktivnosti i ideja kako zabaviti dijete, a da pri tome ne morate kupiti novu igračku. Neka djeca vole crtati i pisati, njima je dovoljno ponuditi papir i bojice koje će dijete rado prihvatiti i samo razvijati grafomotoriku. Neka djeca ne žele crtati i bojati pa s njima nije dobro nasilno provoditi grafomotoričke vježbe. Ne treba odustati od poticanja tih aktivnosti te se za početak mogu ponuditi zamjenske aktivnosti kao što su:
-nizanje slamki na špagui
-crtanje po pijesku ili brašnu
-nizanje perli na konac
-igre vodom, brašnom, prelijevanje vode, presipavanje brašna
-rezanje i presavijanje papira
-modeliranje plastelinom
-slaganje puzzli ili kocki
-slikanje prstima, kistom, crtanje kredom, pastelama…
Klikom na sljedeću poveznicu otvara se članak Predškolci i radni listovi https://djecjivrticdjakovo.hr/kada-dodu-na-red-radni-listovi/
Dobar preduvjet za uspješan početak školovanja imat će dijete koje:
- ima dobru sliku o sebi
- zna brinuti o sebi i svojim potrebama
- zna i želi pomagati drugima
- zna se dogovarati i pridržavati pravila
- uspješno rješava sukobe
- znatiželjno je, voli učiti nešto novo
- zna se ponositi uspjehom i podnosi neuspjeh
- može završiti ono što je započelo
Važno je također da s djetetom razgovarate o školi u pozitivnom ozračju, ne plašite ga učiteljicom i predstojećim obavezama. Uključite dijete u biranje i kupnju školske torbe i pribora i kreiranje mjesta za učenje te pomognite svom djetetu da u školu krene motivirano i bez straha.
Barbara Šimić Gams, psihologinja