Djeca nemaju razvijenu svijest za odgovornost. Ona započinju učiti vještine koje su nužne, kako bi odrasla u odgovornu osobu. Svaki roditelj ima želju da njegovo dijete odraste u samostalnu i odgovornu osobu. Prilike za ovladavanje potrebnim vještinama, stvaraju se prvenstveno u okruženju obiteljskog doma. Djeca se uče odgovornosti kada samostalno jedu i spavaju, kada se samostalno oblače i igraju, pospremaju svoje igračke, kada pomažu u jednostavnim poslovima, samostalno odlučuju u nekim jednostavnim stvarima i djeluju unutar postavljenih granica. Roditelj je taj koji uči dijete da sudjeluje u zadatcima, koji su primjereni njegovu uzrastu. Djeci kojoj se daju odgovornosti za zadatke, koje su u stanju učiniti, imaju veći osjećaj obiteljske pripadnosti, a ujedno im se razvija uvjerenje da značajno pridonose u životu.
Što podrazumijeva učenje odgovornosti? To znači da je djecu potrebno učiti misliti o osjećajima drugih, pravedno se odnositi prema ljudima, paziti na svoje i tuđe stvari, govoriti istinu, što također znači i priznati pogrešku, učiniti pravu stvar. Isto tako, to podrazumijeva da neće uvijek biti po njihovom i da neće uvijek dobiti ono što žele, a to naposlijetku pomaže u razvoju samokontrole, učenju kako cijeniti sebe i svoja postignuća, kako biti zadovoljan s vlastitim ponašanjem, onim što možeš učiniti i u konačnici kako postići nove stvari.
Kako djeca najbolje uče? Iz iskustva. Prvenstveno uče oponašanjem, a roditelj je prvi model djetetu. Važnost roditeljskog modela je neprocjenjiva! Naravno, dijete će u većini slučajeva nepogrešivo oponašati roditeljske riječi i ponašanja, a istovremeno propustiti poslušati ono što roditelj kaže. Ipak, ukoliko ustrajemo činiti ono što želimo da naša djeca čine, tada smo pravi živući primjer. To nije niti malo lak zadatak. Zato moramo biti kreativni u pronalaženju načina kako prikazati odgovornost i omogućiti time djeci da ju prakticiraju. Dijete treba naučiti prihvatiti odgovornost i za dobra i loša djela. Razgovarajte s djetetom i o tome što mislite da dobro radite i o onome što smatrate da još trebate popraviti. Pogreške u procesu su nužne, a one su nam i prilika za priznati pogrešku i pronaći način kako ju ispraviti. Razgovarajte s djetetom o tome što ste mogli učiniti da napravite nešto bolje. Isto to vrijedi i za dijete. Prvenstveno ga je potrebno pustiti da radi stvari za koje je sposobno, ali i da istražuje i pokuša ovladati novim stvarima, odgovoriti novim izazovima. Pogriješit će, da, ali to je jedini način na koji može naučiti ispraviti grešku. Dio učenja odgovornosti je i učenje prihvaćanja pogrešaka i ponovnih pokušaja. Pomozite djetetu na način da stvorite okruženje poštivanja i učenja, radije nego okruženje kritike i srama ili beskrajne zaštite u kojoj nema priliku za učenje.
Pokažite djetetu da vjerujete u njegovu sposobnost prihvaćanja odgovornosti. Svatko od nas je odgovoran za ono što čini, ono što osjeća i ono što želi. Suzdržite se od preuzimanja odgovornosti od djeteta. Nemojte rješavati njegove probleme umjesto njega. Ukoliko to radite, dijete će u konačnici, dobiti poruku da nije sposobno donositi svoje odluke i neće usvojiti osjećaj odgovornosti za njih. To se događa u situacijama kada roditelj odrađuje stvari umjesto djeteta, „za njega“. Dijete će pristati na to, no tada ne možete očekivati da će biti odgovorno za sebe. Dakle, djeca će se teže naučiti odgovornosti ako:
- Roditelji ili netko drugi obavlja za njih poslove
- Svakodnevne poslove i zadatke ispunjavaju jer se boje kazne ili ozljede
- Kada ih se često “spašava” od neugodnih situacija, pa čak i onda kada to uistinu nije potrebno
Umjesto toga, pružite podršku djetetu u situacijama koje su mu preteške i dajte mu priliku da uči iz njih!
Na koji način pomoći djetetu da se nauči odgovornosti?
- Prvenstveno, kao što je navedeno, u obiteljskom okruženju, kroz kućanske poslove i zadatke. Imajte na umu da takvi zadaci i vaša očekivanja moraju biti u skladu s dobi djeteta, stupnjem njegova razvoja i njegovim mogućnostima. Ne zadavati zadatke za koje djeca još nisu spremna.
- Aktivnosti djeci moraju biti izvedive! Ukoliko se radi o složenim zadacima, potrebno ih je raščlaniti na korake, pojednostaviti, jasno ih izreći. Budite sigurni da su vas djeca razumjela. Vodite računa i o tome da neka djeca lako gube koncentraciju i možda će trebati više pomoći pri učenju ispunjavanja svojih dužnosti. Isto tako, djeca će često rado pomoći u zadacima koji su im novi i nepoznati, ali vrlo lako izgube interes ako se ponavljaju više puta.
- Omogućiti osjećaj uspjeha! Pružite djetetu podršku pri obavljanju zadatka, pokažete zanimanje i pažnju, vodite ukoliko je potrebno, ali nikako ne obavljati „umjesto djeteta“, ne ispravljati, niti kritizirati. Strpljivo! Kada dijete uspije samo nešto učiniti, osjećat će se vrijedno i uspješno, a zbog povjerenja koje mu roditelj pokaže pustivši ga da bude samostalno, osjećat će se voljeno i prihvaćeno, bez obzira na postignuti uspjeh.
- Potičete i pohvalite! Pohvalite djetetove uspjehe, pronađete u čemu je dobro. Već sami djetetovi pokušaji da samo nešto napravi, bez obzira na ishod, zaslužuju pohvalu, nemojte ih propustiti!
Davanjem djeci stvarnih zadataka koji pomažu obitelji, može ih se ohrabriti da čine još i više, ali će im svakako dati i snažan osjećaj priznanja i sposobnosti, a kroz to će se odvijati učenje odgovornosti. Sve je to proces. Dajte djetetu slobodu izbora, ali budite dosljedni i ustrajni na izvršavanju djetetovih obaveza!
Barbara Šimić Gams, psihologinja