Sva djeca doživljavaju strah i to je sastavni dio djetetova razvoja. Kod djece se redovito javljaju razvojni strahovi koji su normalna pojava za određenu dob. Osjećaj straha javlja se kad dijete procjeni da je neka situacija za njega ugrožavajuća i da ga može povrijediti, bilo fizički ili psihički. Strahovi se javljaju, mijenjaju i spontano nestaju kada dijete preraste određenu razvojnu fazu. Uzroci straha, pri tome, mogu biti stvarne opasnosti, poput primjerice požara ili NESTVARNE, one koje se doživljavaju kao stvarne (npr. mrak). Bez obzira na to čine li se odrasloj osobi djetetovi strahovi realni ili ne, za dijete su oni stvarni i na odraslima je zadatak pronaći način kako da se dijete ponovno osjeća sigurno i zaštićeno uz njih. To znači da je iznimno važno djetetu pružiti podršku te osigurati zagrljaj, dodir, umirujuće riječi.
Samu pojavu straha prate prvenstveno fiziološki simptomi te se javlja ubrzan rad srca, ubrzano nepravilno disanje, povišen krvni tlak, širenje zjenica, jače znojenje. Nadalje, ponašanje koje proizlazi iz straha je prestrašen izraz lica, bljedilo, visok prestrašen glas, kočenje pokreta, napetost velikih skeletnih mišića. No, kako svako ponašanje ima funkciju, tako su uz svaku razvojnu fazu vezani specifični strahovi, koji imaju određenu funkciju za tu dob.
Tako se u 1. godini života javlja strah od nepoznatih lica, novih prostora, strah od odvajanja od majke.
U 2. godini života dolazi do pojave straha od jakih zvukova, tamnih boja, velikih objekata, promjena u prostorima, odvajanja od majke kod odlaska na spavanje, od vjetrova i kiše, od divljih životinja.
U 3. godini života uglavnom prevladavaju strahovi od ružnih maski, nakaza, mraka, životinja, policajaca i lopova.
U 4. godini uobičajeno se javljaju strahovi od jakih zvukova, mraka, divljih životinja, majčinog večernjeg izlaska i odvajanja.
U 5. godini obično dolazi do pojave stvarnih strahova od ozljeđivanja, pada, pasa, mraka, sjena, da se mama neće vratiti kući.
U 6. godini života uobičajeni su strahovi od zvukova, da je netko pod krevetom, sjena i imaginarnih likova u mraku, duhova, vještica, da će se izgubiti, strahovi od vode, vatre, munje, groma, samoće, od krvi i posjekotina, da će se mami nešto loše dogoditi.
Bitno je imati na umu da se, kao i sav ostali razvoj, i strahovi razvijaju te postupno jedan oblik straha prelazi u drugi. Strahovi jedne faze, i bez pomoći odraslih, postupno blijede i pretvaraju se u strahove nove razvojne faze.
Važno je pratiti pojavu djetetovih strahova i polako ga suočavati sa situacijom koje se boji. Potrebno je i dopustiti djetetu suočavanje i istraživanje situacije koja mu izaziva strah na način i u vrijeme koje njemu odgovara. S vremenom će se dijete postupno prilagođavati na situacije ili objekte koji ga plaše, postajat će hrabrije i samopouzdanije, što će u konačnici doprinijeti slabljenju osjećaja straha.
Ako se roditeljima teško nositi sa situacijom i nisu sigurni što učiniti da se dijete osjeća bolje, poželjno je potražiti stručnu pomoć psihologa u svojoj okolini.
SVLADAVANJE STRAHOVA
U procesu svladavanja dječjih strahova vrlo je važnodjecu naučiti kojih se stvari i situacija treba bojatitekako se nositi s opasnim situacijama i vlastitim strahom – dopustiti djetetu suočavanje i istraživanje situacije koja mu izaziva strah na način i u vrijeme koje njemu odgovara.
Važno je da roditelji otvoreno razgovaraju s djetetom, dopuste mu da slobodno izrazi svoje osjećaje bilo riječima, bilo crtežom ili kroz igru.
Npr.
- Plašenjem drugih dijete smiruje sebe (kroz igru)
- Strah od padanja savladava se sigurnom podlogom
- Strah od životinja odlaskom u ZOO (treniranje hrabrosti)
- Upoznati i dovesti u ravnotežu ono što je blisko i sigurno s onim što je strano i opasno
- Gledati filmove ili čitati priče o izvoru straha, a koje imaju pozitivan završetak
- Podijeliti svoja iskustva iz djetinjstva i načine kako su se roditelji nosili s njima te na taj način djetetu također pokazati da strahove svi osjećamo i da je strah normalan osjećaj
Djetetu koje doživljava određeni strah, roditelj može pomoći na način da:
- Upozna strahove tipične za dob djeteta
- Prihvati djetetov strah i poštujte prirodni tijek stvari (dok traje, strah je stvaran, ako i objekt straha nije)
- Djeluje zaštitnički i preventivno, posredno i neposredno
- Uplašenom djetetu pomogne odmah-ublaži pažnju verbalno i neverbalno, biti mu podrška i ohrabriti ga
- Razlikuje hrabrost (suočavanje sa zastrašujućim) i neustrašivost (odsustvo straha, nepromišljenost)
- Bude djetetu model: kontrolira situaciju i strah
- Nikada se ne ruga djetetu i ne sili ga da bude hrabro; ne plaši ga i ne prijeti mu
- Ne koristi rečenicu: Ne boj se!
Poruke roditeljima:
Razvojni strahovi uglavnom ne zahtijevaju stručnu pomoć no, dok su prisutni, zahtijevaju roditeljsku pažnju, razumijevanje, strpljenje i prihvaćanje djeteta.
Važno je da roditelji prihvaćaju strahove kao dio odrastanja i prolaznu fazu te nastoje ohrabriti dijete da izrazi svoje osjećaje te da se suočava sa strahom na način i tempom koji njemu odgovara. Postupnim izlaganjem i uz njihovu podršku, strah će se sigurno umanjiti.
Znači …
- Prilagoditi očekivanja djetetovim mogućnostima
- Podržati dijete u njegovim nastojanjima, pohvaliti mu ponašanje
- Biti predvidiv u ponašanju prema djetetu i dosljedan u reagiranju (da dijete zna što je prihvatljivo, a što ne)
- Dijete ne smije sumnjati u mogućnost da ga se odbaci (u roditeljima uvijek mora imati sigurnost)
- Za razvoj djeteta nužni su sigurnost i mir, a strah i napetost ga koče i čine nesretnim.
Hrabrost se ne sastoji od odsustva straha, već od uspješnog suživota s našim strahovima.
Barbara Šimić Gams, psihologinja